Kad god bih naletjela na majku s djetetom u kolicima, svrnula bih pogled

Rano se udala, tek što je izašla iz koledža, i devet
mjeseci poslije rodila Jacka, mog najdražeg nećaka. Do
trenutka kad je ponovno rodila — ovoga puta blizanke —
ja sam već tri godine pokušavala zatrudnjeti. Gledajući ih u
njezinu naručju, onako malene, u ružičastim odijelcima i s
ružičastim kapicama vezanim svilenom vrpcom pod
bradom, osjećala sam se bolesnom od jada.
Nakon Isabelle i Cloe — u vrijeme dok sam prolazila
kroz drugi pokušaj medicinski potpomognute oplodnje —
na svijet je došla i Molly. Odmah je postala miljenicom
cijele obitelji. Kao i obično, uslijedile su čestitke i još jedno
obiteljsko okupljanje. Mama i tata iskoristili su tu prigodu
kako bi se našalili da je jedna njihova kći sposobna
osigurati dovoljno djece za obje.
Osim što to nije bila šala. Znali su da očajnički
pokušavam zatrudnjeti… no eto… moji, nažalost,
jednostavno nisu osobito taktični. Prije bi se reklo da su
okrutno iskreni. Barem prema meni. Posebice moja sestra.
Iz dana u dan bez imalo milosti trudila se podsjetiti me na
vlastitu plodnost. Često je govorila da se zbog svih tih
nasmiješenih lišca priljubljenih uz njezino i obilja zagrljaja
osjeća neopisivo vrijednom.
Što je značilo da sam ja bezvrijedna jer sam neplodna
i jer u mojem životu nema malenih ručica koje bi me
zagrlile. Prazno naručje, prazno srce, isprazan život.
Kada sam ju pokušala utješiti nakon što je Jacka prvi
dan ostavila u školi, rekla mi je da ja to ne razumijem. —
Kad bi imala barem jedno dijete, shvatila bi kako se
osjećam — odbrusila je, očiju punih suza.

— Oprosti, ali bit će bolje da ja to učinim — rekla je,
kad sam joj ponudila da odnesem Molly u krevet. — Ona
više voli kada ju ja spremim na spavanje.
U međuvremenu, njezin muž jednako okrutno
nasrnuo bi na Toma. Njegove metode mučenja najčešće su
se svodile na neslane šale poput one o ispucavanju ćoraka
— što nije imalo veze ni s čime jer dotad su već svi saznali
da problem nije u njemu, nego u meni. Tom bi se uvijek
usiljeno nasmijao, no s vremenom je postao vrlo, vrlo tih.
Uskoro je počeo pronalaziti izgovore s ciljem izbjegavanja
obiteljskih druženja. Nisam ga zbog toga mogla kriviti.
Tom je liječnik i nekoliko godina stariji je od mene.
Nismo bili ludo zaljubljeni jedno u drugo. Ništa takvoga.
Bili smo dobri prijatelji i oboje smo željeli djecu. I tako smo
ostali u braku nadajući se da ćemo ih dobiti. U ono
vrijeme, Tom je već duboko zašao u tridesete, a budući da
kao i ja nije bio osobito blizak sa svojima, sve nade položili
smo u proširenje naše male obitelji.
Počeli smo raditi na djetetu odmah nakon medenog
mjeseca, a deset godina poslije, nakon mnogo pregleda i
testiranja, tek je peti pokušaj umjetne oplodnje upalio.
Napokon sam bila trudna.
No dotad, brak nam se pretvorio u puku formu bez
sadržaja. Tom se već duže vrijeme viđao s nekom ženom.
No bila sam previše iscrpljena od hormonskih injekcija i
svega što ide uz to, da bih imala snage s njim raspravljati o
tome ili se boriti za spas našeg braka.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*